Ovoga sam puta zasrala. :/
Nijedna nema to što je ona imala. Dolazila je kad su sve druge odlazile. Bila na mojoj strani kad su svi bili protiv mene. Samo ona me mogla navesti na zlo, uništavala me, bacala na dno, dizala u nebo. Nikada nije saznala koliko mi znači, a samo mi je ona dobra bila.
’ Nekako utjehu uvijek nađem u samoj sebi. U pismima koja uzaludno slažem jedno na drugo. Da uvijek me podsjete da ostaju istine dvije. ‘
‘ Pogledaj u nebo. Zvijezde. Da one iste zvijezde koje su nama krasile nebo one noći. Oni isti simboli naših pustih obečanja koja su jutrom pobjegla sa zvijezdama. Ta noć. Koja mi se usjekla u sjećanje kao neki trajni ožiljak na duši. Ožiljak od laži, od pustih obečanja. Srce mi je prožeto prezirom. Prezirem zvijezde. Prezirem ih što su mi te odnijele to jutro, što su te povele sa sobom… Bjegunci moji. Najljepši u mom životu. Nikada te neću uloviti I vratiti, kao ni zvijezde od te noći. A tražit ću te . Gore. Gledati nebo I uzaludno čeznuti za tobom. Svake zvjezdane noći. Čekati te. Dok ne nestane zvijezda, ne nestane sjaja nebeskog. Dok ne nestane neba. I mene… I ove duše što te čuva u sebi. Skrivenog. Najljepša tajno moga svemira ’
Ajla M. 12.5.2012 :*
Emocionalna strana mene…
‘ Život ide dalje. Morat ću se nekako naviknuti na to. S tobom u mislima putujem kroz vrijeme. Kroz nove boli što mi život sprema. Kao najveći izgovor za osmijehe, za sreću, čuvam te negdje u najljepšem kutku mene. U mom srcu. I doći će drugi. I lagat ću da ponovo volim. Da sam opet sretna. Smiješiti se uzaludno. Lagati sebi I drugima. Prićati o sreći. O snovima . o novim ljubavima. Ali nijedan neće biti kao ti. Ni jedan neće zauzeti to mjesto. Niti jedan me zapravo neće usrećiti. Kao što si ti mogao. I nekad, ako se sretnemo Pravi se da smo neznanci. moje srce će zaigrati, kriknuti I zakucati tako jako, da ćeš pomisliti da ga svi čuju. Ali ne. samo ti ćeš čuti te otkucaje. Tada ćeš shvatiti. Da ovo moje zgaženo, slomljeno, uništeno srce još uvijek samo za tvoje ime kuca. Za jedno biće, za nekoga tamo negdje daleko. Nemoj me pogledati. Pravi se da ne čuješ niti jedan od silnih otkucaja mene. Samo prođi. Nemoj me ni pogledati. Ne želim ponovo vidjeti te oči. Oči koje nikada nisam ni zaboravila. To more siline u kojem sam se topila, jednom. Davno. Oči koje su mi uzele sve. Samo prođi, polako, nečujno. Ne dodirujući me ni slučajno. I odi u nepovrat. Valjda će ovo moje srce nekada zakucati ponovo. Hoće. Ali nikada kao onda kad je u tvoj zagrljaj palo. Nikada više… ‘
